Razvoj govora

Razvojni period od rođenja do 3. meseca

  • Smiri se ili se smeje kad mu se govori.
  • Prepoznaje majčin glas i smiri se ako plače.
  • Boji se jakih zvukova.
  • Povećava ili smanjuje cuclanje kao reakciju na zvukove.
  • Proizvodi glasove i zvukove zadovoljstva (guguće).
  • Različito plače za zadovoljavanje različitih potreba.
  • Smeši se na ljudski lik.
  • Teškoće u hranjenju zbog oralno-motornih problema.
  • Majka ne komunicira s detetom.

Razvojni period od 4. do 6. meseci

  • Usmeravanje pogleda prema izvoru zvuka.
  • Reagovanje na promene visine glasa.
  • Primećuje igračke koje proizvode zvukove.
  • Pokazuje interes za muziku.
  • Brblja i proizvodi zvukove slične glasovima p, b, m (pa-pa, ba-ba, ma-ma).
  • Glasovno izražava uzbuđenje i nezadovoljstvo.
  • Grglja zvukove kad se ostavi samo ili u igri.
  • Dete većinu vremena uopšte ne govori (ćuti).
  • Dete nema i ne razvija pogled u oči (kontakt očima).
  • Dete ne ragira (ili vrlo slabo reaguje) na buku i glasne zvukove.

Razvojni period od 7. meseca do godinu dana

  • Okreće se prema smeru izvora zvuka.
  • Uživa u igri ku-kuc (skrivanje lica iza dlanova).
  • Sluša i usmerava pažnju kada mu se govori.
  • Prepoznaje neke reči (sok, medo, noga).
  • Počinje odgovarati na zahteve („dođi“, „želiš još?“).
  • Koristi se govorom ili zvukovima kako bi pridobio pažnju okoline.
  • Brbljanje ima izmene ritma (duge i kratke grupe zvukova).
  • Imitira različite govorne zvukove.
  • Izgovara jednu ili dve reči (tata, mama) iako ne moraju te reči biti jasne.
  • Dete je prestalo ili nije niti počelo brbljati.
  • Dete ne koristi vokalnu igru s odraslima.
  • Nema dosledne reakcije na glasne zvukove.
  • Ne komunicira pokazivanjem ili vokalizacijom s okolinom.
  • Ne reaguje na zapovesti ili kratke zahteve.
  • Ne služi se različitim glasovima izmenjivog tempa i intonacije.

Razvojni period od 1. do 2. godine

  • Zna pokazati neke delove tela.
  • Sluša i razume jednostavna pitanja i naredbe („Donesi medu“, „Gde je mama?“, Poljubi bebu!“).
  • Sluša kratke priče i voli pesmice.
  • Pokazuje slike u knjizi kada ih se imenuje.
  • Rečnik se proširuje („svaki dan po jedna nova reč“).
  • Koristi upitne reči („Šta to?“, „Gde zeko?“, „Ide pa-pa?“).
  • Koristi rečenice od dve reči („još skakati“, „neće vode“, „tatin auto“).
  • Koristi se različitim suglasnicima na početku reči.
  • Dete ne razume jednostavne verbalne zapovesti („donesi bebu“).
  • Dete ne pokazuje interes za govor i govorno izražavanje.
  • Dete ne pokušava oponašati govor odraslih.
  • Koristi samo neverbalnu komunikaciju i pokazivanje predmeta, bez korištenja reči.

Razvojni period od 2. do 3. godine

  • Razume razlike u značenju suprotnih pojmova (veliko-malo, gore-dole, idi-stani, noć-dan, ima-nema).
  • Sluša i izvodi dve molbe zaredom (uzmi bebu i stavi je u krevet)
  • Imenuje većinu stvari (ima reč za gotovo sve oko sebe).
  • U spontanom govoru koristi 2-3 rečenice kako bi postavljalo pitanja i komentarisalo stvari oko sebe.
  • Imenuje predmete koje želi dobiti (traži željeno govorom).
  • Okolina razume detetov govor (uključujući slušatelje koji ne poznaju dete).
  • Ne reaguje tj. ne izvodi dvočlane zapovesti.
  • Ne povezuje dve reči.
  • Detetov govor je nerazumljiv i roditeljima.
  • Dete ne razvija simboličku igru.

Razvojni period od 3. do 4. godine

  • Dete čuje i reaguje kada ga zovu iz druge prostorije.
  • Sluša radio i TV na istoj visini glasnoće kao i odrasli.
  • Razume jednostavna pitanja tipa: Ko? Šta? Gde? Zašto?
  • Govori o svojim aktivnostima, razgovara i opisuje svakodnevne situacije.
  • Detetov govor je razumljiv svima.
  • Koristi višečlane rečenice (od 4 ili više reči).
  • Dete govori lako, tečno, bez ponavljanja slogova ili reči.
  • Detetov govor je nerazumljiv.
  • Detetov rečnik je siromašan.
  • Detetov rečenični izraz je kratak i siromašan.
  • Produljeno fiziološko mucanje (sve izraženija nefluentnost govora).

Razvojni period od 4. do 5. godine

  • Dete sluša i obraća pažnju na priče te odgovara na pitanja o njima.
  • Dete čuje i razume većinu onoga što je rečeno kod kuće ili u prostorima u kojima boravi.
  • U rečenicama koristi mnogo detalja – ima bogat rečenični izraz.
  • Dete priča priče dosledne temi.
  • Lako komunicira i s odraslima i s decom.
  • Većinu glasova izgovara pravilno (osim l, lj i r, ali tu je potrebna procena logopeda).
  • Dete koristi pravilne gramatične iskaze.
  • Dete nije u stanju ispričati kratak sled dogadaja.
  • Dete ne razume složenije jezične konstrukcije.
  • Detetov govor je nerazumljiv.
  • Prisutne su teškoće artikulacije tj. nepravilan izgovor nekih glasova.
  • Detetov govor je netečan, postoje zastajkivanja ili ponavljanja.
  • Postoje teškoce u sporazumevanju s drugom decom, teže ostvaruje kontakt zbog nerazumljivog govora.
Scroll to Top